Do 120 GW novih obnovljivih izvora energije potrebno je za zadovoljavanje potreba EU za zelenim vodonikom do 2030.

Za ispunjavanje nove strategije zelenog vodonika Evropske unije moglo bi biti potrebno čak 120 GW dodatnog vjetra i sunca za napajanje elektrolizera, kaže strategija bloka za vodonik.

EU je danas objavila svoju željno očekivanu strategiju za vodonik, pružajući putokaz za napredak bloka ka uspostavljanju čiste, troškovno konkurentne ekonomije vodonika, jer nastoji potpuno dekarbonizirati svoju ekonomiju.

Danas vodonik predstavlja “skromni dio” globalnog i energetskog miksa EU, a čak i tada se uglavnom proizvodi korištenjem fosilnih goriva. Stoga, strategija tvrdi, da bi vodonik igrao ulogu u klimatskoj neutralnosti, njegova proizvodnja mora postati potpuno dekarbonizirana. Osim toga, da bi ovo bilo potpuno dekarbonizirano i isplativo u odnosu na proizvodnju vodonika iz fosilnih goriva, potreban je strateški pristup.

EU je stoga razvila ono što naziva ambicioznim planom za postavljanje vodonika na put isplative ugljične neutralnosti. To će, međutim, zahtijevati kritičnu masu ulaganja, podržavajući regulatorni okvir, nova vodeća tržišta, održivo istraživanje i razvoj inovativnih tehnologija i veliko infrastrukturno tržište koje „mogu ponuditi samo EU i jedinstveno tržište“, strateški dokument EU potraživanja.

Unatoč trenutnoj visokoj cijeni proizvodnje vodonika putem elektrolize vođene obnovljivim izvorima energije, EU je postavila obnovljivi vodonik kao svoj prioritet, a energija za elektrolizu dolazi uglavnom iz vjetra i sunca. EU ima za cilj da obnovljivi vodonik bude „progresivno… raspoređen u velikom obimu zajedno sa uvođenjem nove proizvodnje energije iz obnovljivih izvora“ do 2050. godine, uz pomoć kontinuiranog pada troškova tehnologije.

Kao rezultat toga, do 2024. planira se instalirati najmanje 6 GW elektrolizera vodonika iz obnovljivih izvora, koji bi mogli proizvesti do milion tona obnovljivog vodonika. Ovo će omogućiti instalaciju elektrolizera pored postojećih centara potražnje, kao što su hemijski kompleksi i veće rafinerije, a napajaće ih lokalni obnovljivi generatori.

U ovoj fazi čisti vodonik ne bi bio cjenovno konkurentan. Kao rezultat toga, EU pomjera fokus svoje politike na podsticanje ponude i potražnje putem „odgovarajućih pravila državne pomoći“, međutim konkretni detalji o tome tek treba da budu jasni.

Međutim, od 2025. do 2030. vodonik bi trebao postati „unutarnji dio“ evropskog energetskog sistema, s najmanje 40 GW obnovljivih vodoničnih elektrolizera potrebnih do 2030. Ovaj nivo primjene bi doveo do toga da obnovljivi vodonik postane troškovno konkurentan drugim oblicima.

Da bi napajala ovaj nivo elektrolize, EU bi morala da poveća i direktno poveže između 80 – 120 GW solarnih i vetrogeneratora, što košta negde oko 220 – 340 milijardi evra, procenjuje EU.

Kompletan dokument Strategije za vodonik EU možete pročitati ovdje.

Odgovor na strategiju bio je snažan, a mnogi ističu ulogu koju će solarni i drugi obnovljivi izvori imati u podsticanju vodika ka dekarbonizaciji.

Antony Skinner, energetski partner u odvjetničkoj firmi Ashurst sa sjedištem u Velikoj Britaniji, rekao je: „Objavljivanje strategije je značajan napredak i ono što je posebno ključno je činjenica da se prepoznaje da u ranim fazama implementacije vodonika određene kvote i drugi poticaji mogu biti potrebna za privlačenje značajnog nivoa ulaganja i posvećenosti potrebnih kako bi se omogućilo čistom vodoniku da istisne druga goriva.”

Strategija je također objavljena usred niza vijesti o projektima koje povezuju projekte obnovljivih izvora gigavata s proizvodnjom vodonika. Ranije ove sedmice Saudijska Arabija, kompanija za razvoj obnovljivih izvora energije ACWA Power imenovana je kao značajan partner u projektu koji ima za cilj udruživanje do 4GW solarnih i drugih obnovljivih izvora energije s raznim elektranama zelenog plina, dok je također došlo do pomaka u Australiji, gdje je predloženo 3,6GW zelenih postrojenje za vodonik namjerava koristiti solarnu energiju i skladištenje kao svoj primarni izvor energije.